Alipašina 49, 71 000, Sarajevo - Bosna i Hercegovina

Tel/Fax: +387 (0)33 202 502 | Mob: +387 (0)61 721 144 info.sporticus@gmail.com

Fizikalna terapija

fizikalna_terapijaw

Fizikalna terapija predstavlja aplikaciju (primjenu) raznih oblika fizičke energije (svetlosne, toplotne, električne, magnetne, mehaničke…) u cilju prevencije, liječenja i funkcionalnog osposobljavanja oboljelih i povrijeđenih (medicinska rehabilitacija).

  • Hladne kupke
    Prikladne su kod povreda distalnih dijelova ekstremiteta. Uranjanjem ekstremiteta u hladnu kupku obuhvaćen je sa svih strana, a temperatura vode bi trebala biti od 13-18°C. Ekspozicija ekstremiteta je obrnuto proporcionalna temperaturi kupke.

    •Kinematička metoda
    Predstavlja djelotvoran način djelovanja rehabilitacije sportista kojom se primjenjuju hladnoća i vježbe.
    Inicijalnom krioterapijom kroz 10-12 minuta postiže se analgezija, a potom slijedi program vježbi.

    •Fiziološki učinci krioterapija
    -utjecaj na krvne žile (vazokonstrikcija i vazodilatacija)
    -utjecaj na postraumatski edem i upalu (prvih 24-72 sati)
    -utjecaj na mišićnu snagu (kratkotrajna primjena leda do 5 minuta povoljno djeluje na mišićnu snagu, a dugotrajna/veća od 30 minuta/ nepovoljno djeluje. Dejstvo krioterapije traje do 3 sata
    -utjecaj na neuromuskulaturnu vezu (hladnoća djeluje spazmolitički)
    -utjecaj na bol (analgetsko djelovanje)

    •Mjere opreza
    Opće kontraindikacije za primjenu hladnoće su preosjetljivost na hladnoću (Rayandov fenomen), te prethodno iskustvo smrzotina apliciranog dijela skeleta. Da bi se izbjegla prolazna pareza važno je poznavanje anatomije perifernih živaca. Hladnoća je fizikalna terapija koja se koristi kod saniranja sportskih povreda jer:
    -pacijent promptno osjeća poboljšanje simptoma
    -lako se primjenjuje i dobro podnosi
    -ima malo kontraindikacija
    -jeftina je

    •Toplina
    Toplina je najstarija metoda ublažavanja boli. Njeno terapijsko djelovanje temelji se na fiziološkim učincima koji su suprotni onima izazvanim hladnoćom. Toplotom se povećava temperatura kože i potkožnog tkiva. U zagrijanom tkivu protok krvi se znatno povećava.

    •Fiziološki učinci topline
    Vazodilatacija - širenje krvnih žila. Crvenilo kože pod utjecajem topline prvi je znak hiperemije kože. Toplina je kontraidicirana u akutnoj fazi ozljede jer širi krvne žile, a može utjecati na koagulacijski mehanizam i povećava ekstravazaciju tekućine.
    Stoga je primjena toplote dozvoljena najranije nakon 72 sata od povrede. Tada nema više rizika od krvarenja. Isto vrijedi za masažu. Toplina pomaže prirodnom zacjeljivanju rana nakon akutne faze, jer povećava krvni otok na mjestu aplikacije. dvadeset minuta zagrijavanja povećava otok krvi za dva puta koji takav ostaje 15 minuta i nakon aplikacije. Zagrijavanjem inervacijskog segmenta može se stvoriti hiperemija u udaljenim regijama od mjesta aplikacije npr. zagrijavanjem donjeg dijela leđa može se izazvati refleksna hiperemija donjih ekstrmiteta.
    Ubrzavanjem metabolizma i biohemijskih reakcija osnovna je funkcija terapije toplinom. Stoga je toplina indicirana tek kada prestane krvarenje i započne fibrobalstička faza zacjeljivanja. Povećanjem temperature zgloba za 5°C enzimatska aktivnost se povećava za četiri puta, što može dodatno oštetiti hrskavicu. Kod 46°C nastaje denaturalizacija bjelančevina u svim tkivima. Stoga je to gornja granica sigurnog zarijavanja tkiva.
    Zglobni aparat je najvećim dijelom građen od kolagenih vlakana (tetiva je građena od 90% kolagenih vlakana i 10% elastičnih vlakana). Kolagena vlakna pucaju kod naglog istezanja za više od 8% od izvorne dužine, a elastična imaju mogućnost istezanja do 200% bez opasnosti lezije. Toplinom se povećava elasticitet kolagena, te se pokret lakše i brže izvodi. Toplina smanjuje zakočenost i mišićni spazam, a tonus mišića se smanjuje. Toplina ima i analgetski učinak.

    •Fiziološki efekat terapije toplinom ovise o:
    -postignutom zagrijavanju tkiva (optimalno 40-45°C)
    -trajanje postignutog zagrijavanja (min. 5 minuta, a max. 30 minuta)
    -načinu zagrijavanja (naglo ili postupno) i
    -veličini tretirane regije.
    Toplina je kontraindicirana kod akutne ozljede, te kod akutnih, infektivnih, malignih i kardiovaskularnih bolesti. Toplina je indicirana kod zacjeljivanja ozljede od 3 do 5 dana nakon povrede, kod liječenja hroničnih stanja, kod kontraktura, kod zagrijavanja pred izlazak na sportski teren posebno po hladnom vremenu. Prije primjene topline kod sportaša i mjesto aplikacije mora 24 sata biti bez pojave ili pogoršanja edema.

    •Metode primjene topline
    Infracrvene lampe, termofori, parafinski oblozi i tople kupke imaju povoljan učinak na relaksaciju mišića i zglobova. Primjena visokofrekventne izmjenične struje ili kratkotalasna diametrija u kojoj dolazi do konverzije struje u toplinu.

    •Ultrazvuk
    Ultrazvuk je konverzivna toplinska metoda gdje se u organizmu mehaničke oscilacije pretvaraju u toplinu.
    Terapijski ultrazvuk je primjena ultrazvučne energije u terapijske svrhe. Pri frekvenciji od 800 do 1000 kHz postižu se najbolji terapijski rezultati. Prodor ultrazvuka i korisno djelovanje u tkivima je oko 1,5 cm u dubinu pri frekvenciji od 1000kHz. Prije početka aplikacije potrebno je ukloniti dlačice s kože zbog moguće refleksije ultrazvučne energije. Prednosti su stabilna i mobilna tehnika primjene.
    Pri korištenju obje metode nužno je korištenje kontaktnih sredstava koja omogućavaju minimalnu refleksiju i dobro prijanjanje aplikatora na kožu kao što su tvornički gel i parafinsko ulje. Oni dobro propuštaju ultrazvučne zrake i ne iritiraju kožu.       Kod mobilne aplikacije ultrazvuka brzina kretanja glave aplikatora je 23cm u sekundi ravnomjernim kružnim pokretima u trajanju od 5 do 10 minuta. Kod stabilne tehnike trajanje je kraće i traje 2-3 minute. Kod hroničnih bolesti koriste se veće doze uz 10-15 aplikacija, a u akutnim fazama nekih bolesti 6-10.

    •Djelovanje ultrazvuka 
    Mehaničko - mikromasaža tkiva povećava izmjenu tvari, dolazi do propustnosti staničnih membrana, te se povećava i moć regeneracije tkiva opskrbljenosti kisikom/ishrana tkiva.
    Toplinsko djelovanje - 80% nastale topline prenosi se cirkulacijom, a 20% topline se distribuira u tkivo pri čemu se pojačava propusnost staničnih membrana.
    Fizikalno-hemijsko djelovanje - razvijaju se farmakološke tvari što dovodi do protuupalnog djelovanja. Dolazi do prijelaza iz gel u sol modifikaciju i pomaka pH tkiva prema alkalnom, što također djeluje protuupalno. Visokomolekularne tvari (bjelančevine) postaju niskomolekularne, pa je to razlog dobrog učinka na ožiljno tkivo.
    Lokalno djelovanje:
    -povećanje izmjene tvari
    -promjena pH prema alkalnom
    -povećana propustnost staničnih membrana
    -regeneracija tkiva
    -smanjenje boli
    -pojačano nakupljanje leukocita
    -ubrzana lokalna cirkulacija
    -povećana lokalna toplina
    -ubrzani redoks proces
    -pojačana hemoliza eritrocita
    -povećana podražljivost perifernih živaca

    •Laser
    Laser terapija predstavlja svjetlosnu terapiju, koja nastaje pojačavanjem svjetla pomoću stimulativne energije zračenja. U medicini se češće koristi laser niske izlazne snage, a nazivaju se hladnim ili blagim laserima i imaju značajnu primjenu u rehabilitaciji.
    Opća sigurnost laserskog djelovanja zračenja znači da:
    -nema mutagenog djelovanja na DNK, neionizirajuće zračenje
    -ne djeluje na firoblaste kože
    -nema trajnih oštećenja na staničnim membranama
    -nema nekroze tkiva, ni stanica u terapijskim dozama
    Biofizički učinak lasera:
    -Povećava sintezu kolagena
    -Ubrzava zacjeljivanje tkiva
    -Ubrzava regeneraciju živaca
    -Smanjuje bolnost i edem
    -Redukcija ožiljnog tkiva
    -Imunološko djelovanje uravnoteženjem T i B limfocita
    -Povećanje gamaglobulina u serumu
    -Ubrzana cirkulacija
    -Povećana aktivnost retikuloblasta
    -Smanjenje krvnog pritiska
    -Pojačan metabolizam stanica
    -U malim dozama naglašeno toplinsko djelovanje
    -Protuupalno djelovanje
    Budući da je jedno od najznačajnijih djelovanja lasera analgezija, sva bolna i akutna stanja nakon povređivanja treba odmah tretirati, a kako je dubina lasera ipak mala, prednost u tretmanu imaju povrede mekih čestica koje su bliže površini.

  • Elektromagnetna terapija
    Predstavlja metodu koja koristi magnetno polje u kombinaciji sa visoko i niskofrekventnim strujama. Cilj je biostimulacija analgeza, antidematozno i antiinflamatorno djelovanje. Kod akutnih stanja se u načelu primjenjuju niske frekvencije od 50 Hz i jačine do 5 mili T (Tesla). Kod hroničnih bolesti lokomotornog sistema poželjnija je frekvencija od 50 Hz jačine od 10 mili T. Terapija se može primjenjivati kroz odjeću i sadrenu imobilizaciju.
    Terapijska procedura je obično 30 minuta. Ukupan broj postupaka može varirati od 10 do 20.
    Indikacije za magnetoterapiju su bolesti lokomotornog sistema i posttraumatska stanja, kao što su: kontuzije, istegnuća muskulature, ligamentarne povrede, luksacije i distorzije zglobova. Važno područje predstavljaju prijelomi kostiju, posebno kod usporene sanacije fraktura i polarizacije tkiva, a na mjestu negativne polarizacije nastaje reakcija sa stvaranjem kalusa, odlaganjem kalcija, te do direktne aksijalne orijentacije kolagenih vlakana što rezultira osteogenezom i stvaranjem kvalitetnog kalusa.

    •Električna stimulacija
    Predstavlja metodu kojom se izaziva kontrakcija skeletnih mišića serijom podražajnih impulsa primjenjenih parkutalno. Razlikujemo elektromišićnu stimulaciju i elektroneuro stimulaciju (živčano mišićna tačka). Najvažniji kriterij električne stimulacije je mišićna slabost, a moguća je primjena u inaktivnoj atrofiji, selektivoj mišićnoj redukciji, kontroli edema. Najčešće se stimuliraju kvadriceps, leđni i abdominalni mišići. U prevenciji inaktivne hipotrofije mišića,važnu ulogu ima rana mobilizacija pacijenta,tj rana mobilizacija natkoljene i potkoljene muskulature koja se primjenjuje uz statičke vježbe i elektrostimulaciju posebno nakon rekonstrukcije ligamenata ili nakon prijeloma, tj. nekih operativnih zahvata. U selektivnom mišićnom treningu „mišićnoj redukciji“ nastoji se selektivno ojačati mišić unutar skupine. Koristi se u kontroli edema, najčešće nakon povreda, mobilizacijim venske cirkulacije i limfe, pa govorimo o mišićnoj pumpi.

    ELEKTROTERAPIJA

    •INTERFERENTNE STRUJE
    Niskofrekventne struje, nazivaju se i Nemecove struje, po ljekaru koji ih je uveo u terapiju. Rade po principu dva srednjefrekventna kola, a djeluju analgetski - protiv bolova (višim frekvencijama ) i nadražajno nižim frekvencijama. Indikacije za primjenu su : posttraumatska stanja, sportske povrede, distorzije, vanzglobni reumatizam, ubrzano srastanje prijeloma. Metal u tijelu nije kontraindikacija za primjenu interferentnih struja.

    •GALVANSKA STRUJA
    Jedna od najčešće korištenih struja je galvanska ili istosmjerna impulsna struja koja se primjenjuje u podražavanju živčano-mišićnog sustava. Njezin je tok stalan bez promjena od katode do anode. Izmjenična sinusoidalna struja se primjenjuje za opuštanje napetih mišića ( npr. kod sportaša). A izmjenična valovita struja se primjenjuje za podražavanje i izazivanje mišićne kontrakcije koja je slična uobičajenoj. Kod izmjenične struje stalno se mijenja polaritet od pozitivnog do negativnog. Trokutasta ili eksponencijalna struja upotrebljava se kod denervirane (koja nema živčani podražaj) muskulature. Primjenjuje se kod oštećenja koštano-mišićnog sistema, motoričkog živca, središnjeg živčanog sistema i kod uroloških, ginekoloških i okulističkih problema
    Dva su najvažnije učinka: hiperemija i analgezija

    •Jontoforeza
    Iontoforeza ( grč. Ion - koji se kreće; therapeia - liječenje ) je unošenje lijekova u ionskom stanju u organizam kroz neozlijeđenu kožu ili sluznicu galvanskom strujom. Važno je znati ionsko stanje tvari koje unosimoi. Jouleov zakon kaže da se ispod katode i anode stvara hiperemija, ali se ona dulje zadržava i jače je izražena ispod katode.

    •DIJADINAMSKE STRUJE
    Dijadinamske ili modulirane struje spadaju u niskofrekventne impulsne sinusoidne struje punovalne ili poluvalne umjerene frekvencije od 50 do 100 Hz.

    •FIZOLOŠKI I TERAPIJSKI UČINCI
    Fiziološki učinci DDS:
    Podražavanje mehanoreceptora velikog promjera
    Podražavanje živčanih vlakana A - delta i C tip koji nosi bol
    Podražavanje intaktnih motoričkih živčanih vlakana
    Povećanje vazodilatacije
    Podražavanje staničnih procesa i promjena propusnosti staničnih membrana

    •Terapijski učinci:
    Smanjenje boli, otekline i upale
    Povećanje mišićne kontrakcije i lokalne cirkulacije
    Ubrzanje zacjeljivanja tkiva

    Za uklanjanje boli koristi se modulacija I ( 30 sec - 2 min ), II ( 2 - 5 min ) i IV ( 2 - 5 min ).
    Za smanjenje otekline i upale te povećanje lokalne cirkulacije koriste se modulacije I (30 sec - 2 min ), III ( 2 - 5 min ) i IV ( 2 - 5 min ).
    Za povećanje mišićne kontrakcije primjenjuje se modulacija I i II.
    Za olakšanje zarašćivanja rana koristimo modulaciju I ( primjena do 20 min s malom jakosti struje i promjenom polova).

    •ELEKTROSTIMULACIJA
    Elektrostimulacija je način podražavanja motoričkih i osjetnih živaca pomoću struje. Najčešće je to pomoću interferentne struje. Podražuje se pomoću pojedinačnih električnih impulsa. Djeluje i na autonomni živčani sistem i vazomotorne živce.
    PODJELA:
    EMS - elektromišićna stimulacija (podražavanje)
    ENS - električno nervna (živčana) stimulacija
    FES - funkcionalna električna stimulacija
    TENS - transkutana električna nervna stimulacija

    Najčešće se upotrebljava galvanska ili istosmjerna impulsna struja koja se primjenjuje u podražavanju živčano-mišićnog sistema. Njezin je tok stalan bez promjena od katode do anode. Izmjenična sinusoidalna struja se primjenjuje za opuštanje napetih mišića ( npr. kod sportaša). A izmjenična valovita struja se primjenjuje za podražavanje i izazivanje mišićne kontrakcije koje je slična  uobičajenoj. Kod izmjenične struje stalno se mijenja polaritet od pozitivnog do negativnog. Trokutasta ili eksponencijalna struja upotrebljava se kod denervirane (koja nema živčani podražaj) muskulature.
    Primjenjuje se kod oštećenja koštano-mišićnog sistema, motoričkog živca, središnjeg živčanog sustava i kod uroloških, ginekoloških i okulističkih problema.
    Ne primjenjuje se kod akutnog krvarenja, lokalne upale kože i potkožnog tkiva, tromboflebitisa, malignosti lokalnog područja, dermatoloških

    SVJETLOSNA TERAPIJA

    •INFRACRVENO ZRAČENJE
    Infracrvene zrake (lat. infra = "ispod"; kratica IR od eng. infrared) su dio elektromagnetnog spektra valne daljine između 770 - 15 000 nm. U fizikalnoj medicini ove zrake koriste se u svrhu površinskog zagrijavanja. Prema valnoj daljini IC zrake dijele se na bliske ili kratkovalne - između 770 - 1 500 nm te daleke ili dugovalne - 1 500 - 15 000 nm. Izvori IC zračenja kao i sunce predstavljaju prirodne izvore, te se dijele na izvore sa vidljivim zračenjem (soluks lampe), i izvore s nevidljivim zračenjem.
    Prije postupka treba provjeriti integritet kože, stanje cirkulacije i osjeta. Razlikujemo tri stupnja jačine zračenja prema subjektivnom osjećaju pacijenta; osjećaj ugode i topline ( najčešće se koristi ), podnosljiv osjećaj topline,osjećaj nepodnošljive topline ( ne kako ne bi došlo do stvaranja opeklina ).
    Izvore koje koristimo moraju se postaviti okomito na površinu tijela koju tretitramo te ih treba udaljiti oko 40 - 60 cm ( vidljivo zračenje ) te 70 - 90 cm ( nevidljivo ) od tretirane površine. Trajanje tretmana je najčešće između 15 - 20 minuta. Nakon liječenja treba provjeriti pacijentovu kožu na kojoj možemo vidjeti 'infracrveni eritem' koji može potrajati i satima. Kod promjene IC zračenja nema promjena u pigmentaciji.
    Prednost infracrvenog zračenja je mogućnost primjene na većim područjima, zagrijavanje bez kontakta, lagana opservacija ( pregled ) tretiranog područja dok su nedostaci isušivanje kože ( pacijent mora piti puno tekućine ), mogućnost opeklina ( najčešće na koštanim izbočinama ), kod nekih pacijenata osjećaj uznemirenosti.

    •ULTRALJUBIČASTO ZRAČENJE
    Ultraljubičasto zračenje predstavljaju elektromagnetne zrake valne duljine između 180 - 400 nm. Prema valnoj daljini dijele se na bliske - valne daljine između 290 - 400 nm ( djeluju na fotosintezu, te pri stvaranju vitamina D ) te daleke - između 180 - 290 nm ( najčešće štetne, koriste se za sterilizaciju ) ili poznatije kao UVA - 320 - 400 nm, UVB - 290 - 320 nm i UVC zrake.
    Smatra se da najveći biološki učinak imaju ultraljubičaste zrake valne daljine između 250 - 310 nm. Pozitivni fiziološki učinci ultraljubičastih zraka je pigmentacija, zatim eritem ( crvenilo kože ), pospješuje se cijeljenje rane povećanjem opskrbe krvlju. Možemo razlikovati četiri stupnja eritema kože.

    • BIOPTRON
    BIOPTRON ILI SISTEM svjetlosne terapije je širom svijeta patentirani medicinski uređaj za svjetlosnu terapiju sa specifičnom optičkom jedinicom koja emitira svjetlo slično onom dijelu elektromagnetnog spektra, kojeg prirodno proizvodi sunce, ali bez UV zračenja.
    BIOPTRON svjetlosna terapija može djelovati na prirodan način podržavanjem sposobnosti organizma za regeneraciju i ponovnim uspostavljanjem ravnoteže te tako pomoći organizmu da oslobodi vlastitu snagu liječenja. Kad je jedanput isporučena u tkiva, svjetlosna energija poboljšava proces biostimulacije (što znači da na pozitivan način stimulira razne biološke procese u organizmu i time poboljšava tjelesne funkcije).

    •Mjere opreza
    Zaštita očiju bolesnika i fizioterapeuta zbog mogućnosti nastanka opeklina na rožnjači i beonjači, pa zaštitne naočare moraju štititi oko i sa strane.

    •TENS ( Transkutna električna živčana stimulacija)
    Šezdesetih godina prošlog stoljeća terapijske mogućnosti kontrole bola proširene su izumom  i primjenom transkutane električne živčane stimulacije.       TENS se primjenuje u tretmanu niza mišićnokoštanih i neuroloških bolesti. U sportskoj medicini primjena TENS-a je indicirana kod niza stanja kao što su distorzije, mijalgije, sindromi prenaprezanja, posttraumatski bolovi i stanja nakon operacijskih zahvata.
    TENS je skraćenica od transkutana (lat. Cutis=koža) električna nervna (živčana) stimulacija. TENS je uređaj koji blokira prijenos boli sa određenog područja tijela. Bol se prenosi sa određenog dijela tijela putem debelih i tankih vlakana do leđne moždine, koja se nalazi u šupljini kralježnice i putem nje do kore velikog mozga što omogućuje da svijesno osjećamo bol.
    Primjenjuje se kod akutne boli kao što su postoperativne boli što smanjuje upotrebu analgetika, ginekološke boli (npr. porođajnih trudova u području križa), orofacijalne boli (npr. akutne zubne boli). Kod kroničnih bolova se primjenjuje kao što su križobolja, artroza, artritis, osteogeneza ( potiče zarastanje nesraštenih prijeloma ).

    •Krioterapija
    Krioterapija je metoda liječenja, koja u svojoj osnovi sadrži lokalnu primjenu hladnoće. Da bi se postigli željeni efekti potrebno je tkivo hladiti dovoljno dugo i obuhvatiti dovoljno veliku površinu. Što je veće ozlijeđeno područje bit će potrebno duže vrijeme aplikacije.
    Npr. povrijeđeno koljeno treba tretirati do 30 minuta, kvadriceps do 45 minuta.

    •Kriomasaža
    Tokom tretmana bolesnik osjeća četiri različite senzacije: intenzivnu hladnoću, peckanje, bolnost, analgezija. Osjećaj peckanja kratko traje. Nakon lokalne vazokonstrikcije slijedi refleksna vazodilatacija. Temperatura kože pada na 15°C i nema opasnosti od smrzavanja. Primjenjuje se kod akutnih ozljeda i u rehabilitaciji u trajanju od 15-30 minuta.